januarska ruza

govorila je kako je maj mjesec za ljubav
a ruza najljepsi cvijet poslije ljubicice
i kako ce otici da zivi ko srna
u divlju sumu ruzinoga trna
tamo gdje betovena pjevaju ptice

obecah joj prsten od januarskog zlata
i veo od smrznutog granja
samo da zaboravi betovena i ptice
i sve te njene romanticarske trice
i jedino sa mnom da sanja

branila se nevjesto kao dijete
govorila kako je januar prehladan za ljubav
i kako ne zeli da je ljubim svuda
a ja sam se nato smijao do suza
i ronio usnama i bog znade kuda

govorio vjestice moja mala
ukrala si mekocu morskoj pjeni
januaru snjeznu bjelinu krades
sta li ces samo ukrasti meni

a bila je ljepsa od muzike smrznutog granja
u sumraku bijela i bjelja od krina
jecala je nesto ko dijete kad sanja
gdje... nemoj....pelerina

rascvjetana sirila je miris divlje ruze
a kada se skupljala u pupoljak meko
ludio sam zelio je sve duze i duze
jecao sam kroz nju, smijao se, teko

a jednoga dana... bilo je to bas u januaru
mjesto nje u sobi lezala je srna
ustrjeljenja nitko ne zna kako
u divljoj sumi ruzinoga trna