potopljeno ljeto

tiha tuzna pjesma
najtisa u mraku moje duse zrije
i jos srecu sluti krhku i nenadnu
u miru svanuca kao nekad prije

i zaiskri spokoj daleke pucine
u tihi poj pjesme krene mrtva sjen
u odbljesku vode glave izmucene
nasmijesi se pjesnik promrzao nijem

a sluti se jesen nadolaze tuge
hladne mrzle vode pod labudja krila
i sjever sto prijeti bjelinu da sledi
ko da nikad nije osuncana bila

pitomi predjeli djetinjstva se lede
u snijeg davne zime prve bijele pjesme
rijekom putuje bjelina i tama
i mrzli grcaj zaledjene cesme

bijeli pijesak spava ispod vode
i neko davno zatravljeno pseto
i kupaca davnih osuncane glave
i citavo davno potopljeno ljeto